Volim da ispričam, odnosno preporučim ono što me oduševi. Možda se nekome preporuka svidi. Upravo se tako i desilo. „Planerke“ su čule priču o mom prelepom zimskom odmoru, a potom i poželele da se ona nađe na jednoj od njihovih stranica. Bi mi drago i evo, sa zadovoljstvom, to činim.
Gde otići na zimovanje?
Proleće, kad mu vreme nije, u januaru mi je iznedrilo želju da mi sneg zaškripi pod nogama. U svim vijuganjima po glavi i guglanjima po internetu, gde otići, odluka pade na hotel „Omorika“, na Tari.
Tara je sušta suprotnost “komšiji” Zlatiboru, inače do ove zime omiljenom. Međutim, kako je Zlatibor zbog urbanističkog nereda postao neprepoznatljiv, nisam se dvoumila. Naročito iz razloga što je hotel „Omorika“ ispunio sve moje prioritete. Osnovni prioritet, ima bazen. I to ne bilo kakav. Poluolimpijski! Značajna stavka odnosila se i na visinu procenta koji se dodaje na osnovnu cenu pansiona u dvokrevetnoj sobi, za nas ’singl’. U Omorici je doplata za jednokrevetnu sobu 20 odsto od pune cene polupansiona, po osobi, što je retkost. Uglavnom se kreću od 50-75 odsto.
Znači, svi aduti su tu. Trebalo je samo spakovati kofer.
Čarobno Debelo brdo
Odmor je počeo od trenutka kad sedoh u autobus koji vozi do Tare i to do samog hotela. Čist, komforan i što je najbitnije više nego poluprazan. Oba sedišta moja. A tek marš-ruta Valjevo –Bajina Bašta – Debelo brdo – Tara, poseban je doživljaj.
Takvu lepotu prirode odavno ne videh. Brda i brdašca talasaju se, a koloplet borovih šuma i šumaraka povremeno prekidaju polja i proplanci, da bi na kraju, tamo negde u daljini, sve te šume i polja uronili u horizont nebeskog plavetnila. I to svih mogućih nijansi. Od ’bejbi’ plave, do olovno sive, sve u zavisnosti od trenutka u kom se Sunce izborilo za svoje parče neba. Čarobno!
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 22, 2018
Tokom našeg “penjanja” uz serpentine, snežno belilo bilo je sve belje, gušće, deblje. Tu belinu povremeno je remetila reka Drina koja se povremeno videla čas na levoj, čas na desnoj strani, jer je put uz Debelo brdo nalik tragu zmije na pesku. Sa nadmorske visine od blizu 1000 metara, Drina je zaista nestvarne boje. Zeleni se poput smaragda. Čudesno!
Hotel „Omorika“ na Tari
Nakon nešto malo više od četiri sata vožnje, uključujući sva stajanja, stigosmo do poslednje odrednice. Do samog hotela. Hotel „Omorika“ pripada vojnoj ustanovi „Tara“. Sagrađen je 1977. godine i kažu da je u to vreme bio najsavremeniji hotel u Evropi. Tvrdnju nisam proveravala, ali mogu reći da je to jedno veliko, lepo zdanje. Građen je u planinskom stilu s time što su osnovni materijal gradnje spolja staklo, a unutra mermer. Na 1000 metara nadmorske visine „Omorika“ se baš onako “begovski” širi na jednom od najlepših obronaka Tare, imena „Kaluđerske bare.
Kako kročih u Omoriku, prvi utisak je bio: Kakav hotel, takav hol. Prostran i sadržajan. Šank, kafić, poslastičarnica, bankomat, pa tek levo, recepcija. Svideo mi se koncept.
Predugo bi bilo čitati moje utiske sa ovog zimovanja. Takvi su, da možda ne bi bili realni. Tip sam osobe koja kad nešto voli, voli za “sve pare”. (Da se uz smešak ogradim, sa ljudima sam mnogo opreznija)
Elem, da iz navedenog razloga ne bih preterala, evo priče u slici i reči, jer Tviter je mikro blog, a ja posvećana mikro-blogerka.
„Twitter story“ by Tara
Malo mi je ružan pogled iz sobe , al’ preživeću. 😍🙆 pic.twitter.com/J2Do10wVHH
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 22, 2018
Bazam šumom , niđe žive duše. Onih 50 medveda, koliko ih na Tari prebrojaše , valjda nisu promenili navike. #zimskisan pic.twitter.com/rUW0oXJxKW
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 24, 2018
Za istinskog ljubitelja vina, jeres je kuvati ga.
Moja win-win kombinacija za sunčanje na snegu, jabuka s cimetom, rumom i medom.🎵🎶 u bašti je bonus. 😎 pic.twitter.com/UKGTC1MFYm
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 26, 2018
‘Dolazi noć, a noću sve se čuje’
Tišina je takva da čujem sopstvene misli. Odnose se na neverovanje u stvari koje u startu mnogo lepo zvuče. Proteklih godina bilo ih tri. U jednu umalo poverovah. pic.twitter.com/Mu6ntSaJxl
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 25, 2018
Iako imam sve vrste ovih zemljanih posuda iz Zlakusa (i gleđosanih i negleđosanih) opet stanem i prosto mi žao što je glupo duplirati. #obožavam pic.twitter.com/RQnzg4pef1
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 25, 2018
Nisi bio na planini ako nisi jeo kiseli kupus sa suvim mesom i projom, na kariranom stolnjaku. #Jeremičak #Tara pic.twitter.com/YR8fqbUi2T
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 27, 2018
.@milojesekulic tražio fotke bazena. @zlatiborac kaže da je od nerđajućeg čelika pravljen, i da ce nas sve nadživeti. A ja i danas opet sama uživala. Tako je svaki dan do 13h. #raj pic.twitter.com/WIhqrFS5Ea
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 24, 2018
U tvitovima nije spomenuto da imaju odličnu teretanu sa oko minimum dvadeset sprava koju gosti hotela, kao i bazen, ne plaćaju. Plaća se korišćenje kuglane, stolova za bilijar i stoni tenis. Nisam fotkala, a ni spominjala, ni jutarnji i večernji švedski sto. Domaćinski!
Namerno nisam pisala ni o osećaju tokom šetnje kroz borovu šumu, jer bajku možeš prepričati, ali osećaj se teško može preneti. Snežna bajka je neprepričiva. Mora se doživeti.
Ovim tvitom završavam priču o mom boravku na Tari. Iz dubine duše i srca je napisan. Svega mi.
Hej mjeseče , evo pada veče 🎵🎶🌒❄ Definitivno sam se zaljubila u Taru.
Zlatibore, izvini. Raskrstismo. 😌 pic.twitter.com/gb6mySsuap
— Snežana Luković ♐ (@skljuc) January 24, 2018
Autor teksta: Snežana Luković
Nema komentara